Mačevanje je početkom 16. stoljeća bilo cijenjeno u europskim zemljama poput Francuske i Italije. Glomazni mač se razvio u lakši i elegantniji oblik oružja Sablju i Rapier.
Sablja je zamišljena kao udarno oružje i obično opremljena štitnikom za ruke. Sablja, a posebno Rapier, postali su klasično mačevalačko oružje. Rapir je također bio statusni simbol i često su ga nosili i koristili plemići. Mačevanje i umijeće dvoboja prakticiraju se i danas.
Sablja je udarno i ubodno oružje, koje je obično zakrivljeno na jednu stranu. Sablje su obično lakše od ravnih mačeva a kroz povijest su se koristile kao tipično oružje lake konjice a od 17. stoljeća ju koristi i pješaštvo.
